Portugal u 7 dana

Portugal u 7 dana

Ceo put trajao je 7 dana (ako ne i 8, od utorka do utorka). Međutim, u Portugalu smo proveli celih 6 dana, dok je ostatak proveden takoreći u putu – prvog dana smo sleteli kasno uveče u Lisabon, a osmog dana smo se nakon doručka vozili iz Porta u Lisabon, gde je let bio u rano popodne.

Mi smo na ovo putovanje iÅ”li poslednje nedelje oktobra, kada je već kiÅ”na sezona u Portugalu. Na to nismo baÅ” računali kad smo planirali obilaske, ali je bilo zanimljivo iskusiti okeansku klimu. Ona se manifestovala sa 3-4 pljuska tokom dana, svaki u trajanju od 5-6 minuta. Ako ipak želite to da izbegnete, preporučujem putovanje u periodu od maja do septembra. U ostalim mesecima može da vam se posreći, ali se ne zna. Nama je bilo prelepo i pored kiÅ”e.

Ideja je bila provesti najveći broj dana u Lisabonu, jer je najveći grad, bar jedan dan u Portu, i obići poneko mesto na putu od Lisabona do Porta, jer je plan bio ići rent-a-car-om. Gradove izmedju Porta i Lisabona koje smo obiÅ”li su Obidos, Nazare, Coimbra i Aveiro.

U Lisabonu smo imali 4 noćenja – cela 3 dana koristili smo na obilaske, a četvrti dan ujutru uzeli smo rent-a-car i krenuli u dalji obilazak.

SmeÅ”taj nam se nalazio u blizini metro stanice Alameda. Ova lokacija je za preporuku, pokazala se jako praktično. PoÅ”to nije u samom centru grada, može se naći povoljniji smeÅ”aj, a sam kraj je jako lep za Å”etnju. Pored toga, na ovoj stanici seku se zelena i crvena linija metroa, pa se vrlo lako može doći do različitih delova grada.

Kad smo već kod metroa – metro linije nemaju brojeve, već se zovu po bojama – crvena, plava, žuta i zelena. Crvena linija povezuje grad sa aerodromom. Zelenu liniju smo mi najviÅ”e koristili zbog pozicije smeÅ”taja u kom smo bili, dok nam žuta nikada nije koristila.

Metro mapa Lisabona

Dan 1

Nakon doručka, zelenom metro llinijom otiÅ”li smo do stanice Rossio, odakle smo krenuli u obilazak peÅ”aka. OtiÅ”li smo na trg Dom Pedro IV, sa zanimljivim mozaikom, odakle smo Å”etali ulicama Rua dos Sapateiros, pa Rua Augusta, sve do izlaza na reku. Na samom kraju ulice Augusta nalazi se velelepna trijumfalna kapija, a iza nje Å”iroki trg Praca do Comercio. Na ovom trgu bila je jako lepa atmosfera – pored vode je i okružen lepom arhitekturom. Na trgu i na keju odmah pored proveli smo neko vreme uživajući u atmosferi i pogledu – na ogromno vodeno prostranstvo i most 25. aprila.

Trg Dom Pedro IV, trijumfalna kapija na kraju ulice Rua Augusta i trg Praca do Comercio

Odatle smo se uputili ka delu grada Alfama. IÅ”li smo ulicom Rua de Alfandega, proÅ”li pored prve česme u gradu Chafariz d’El-Rei, a nakon toga usledio je test za naÅ”u kondiciju. Strmim ulicama i stepenicama uputili smo se uzbrdo ka vidikovcu Miraduoro de Santa Luzia, odakle se pruža jedan od najlepÅ”ih pogleda na Lisabon. Ako budete pratili baÅ” ovu rutu, ovde će biti zgodan trenutak za pauzu za ručak. šŸ™‚

Prizori pri Ŕetnji Alfamom

Pogled sa vidikovca Miraduoro de Santa Luzia

Poslednja znamenitost za prvi dan bila je tvrđava Svetog Đorđa, koja se takođe nalazi u Alfami. U nju je moguće ući na samo jednom mestu, iako to sa mape nije baÅ” sasvim jasno (lokacija je označena ispod). Ulaz na tvrđavu plaćao se oko 15 eura, dok je za stanovnike Lisabona ulaz besplatan. Tvrđava je neÅ”to poput beogradskog Kalemegdana. Odmah nakon ulaza je park, koji je zapravo dvoriÅ”te same tvrđave, sa klupama i zelenilom, a sa zidina se pruža pogled na ceo Lisabon. U ovom delu je moguće i popiti kafu ili čak koktel. Tvrđava sama po sebi nije mnogo posebna u odnosu na druge tvrđave. NajlepÅ”e na njoj je zapravo pogled na Lisabon iz raznih uglova i perspektiva. Zanimljiv je jedan deo zidina sa dugim nizom stepenica, odakle je odličan pogled na trg Martim Moniz.

Nakon ovoga, ostaće vam vremena (a možda i snage) za opuÅ”tenu Å”etnju centrom grada, gde možete sesti na čaÅ”u porta. Sa tvrđave je zgodno ići ulicom Calcada se Santo Andre do trga Martim Moniz, odakle se možete uputiti gde god želite.

bla bla

Pogled sa tvrdjave i pomenuti deo sa dugim nizom stepenica – kao Å”to možete da vidite, vreme nije bilo idealno

Dan 2

Drugog dana uputili smo se ka Belem kuli. Ideja je bila da se tramvajem ode iz centra do Belem kule, pa krenuti peÅ”aka “nazad”, tj. uz obalu do manastira Žeronimo, i dalje u tom smeru. Međutim, nismo imali sreće sa prevozom, vozači tramvaja su Å”trajkovali, pa smo jedva nekako prevozom stigli do manastira Žeronimo. Ako vi imate viÅ”e sreće, predlažem da produžite prevozom do Belem kule.

Zanimljivost: Kako je izgledao naŔ prevoz do manastira Žeronimo

UÅ”li smo u tramvaj na stanici Cais Sodre, misleći “to je to, sad se vozimo 30ak minuta”. Međutim, nakon 15ak minuta, tramvaj je stao i ljudi su počeli da izlaze, da bismo shvatili da ovaj tramvaj neće ići dalje zbog nekog Å”trajka. Dok smo se razmiÅ”ljali čime sad da idemo, naiÅ”ao je drugi tramvaj sa istim brojem, koji neobjaÅ”njivo vozi dalje. UÅ”li smo u njega, da bi nas i on izbacio nakon pra stanica, kad mu je neki čovek, verovatno kolega vozač, iz kafane prekoputa stanice doviknuo da ne treba da vozi dalje jer je Å”trajk. I tu se zavrÅ”ila vožnja tim tramvajem. Srećom, na istoj stanici stajao je i autobus koji vozi do manastira, i on je naiÅ”ao posle kraćeg čekanja. Eto Å”ta sve staje u “nismo imali sreće sa prevozom”.

Uglavnom, zbog tog manjka sreće sa prevozom, uputili smo se najpre ka spomeniku istraživačima mora (PadrĆ£o dos Descobrimentos). Ovde ljudi uglavnom plaćaju kartu kako bi se popeli na spomenik i imali dobar pogled. Međutim, ako nastavite da čitate, videćete da u blizini postoji mesto sa joÅ” boljim pogledom, a bez plaćanja ulaznice.
Ispred ovog spomenika smo u restoranu na otvorenom popili po čaÅ”u vina verde iliti zelenog vina specifičnog za Portugal. Kako je bila kiÅ”na sezona, ovde nas je uhvatio jedan od onih petominutnih pljuskova – i ovo je bilo jedinstveno iskustvo pijenja vina – pod kiÅ”obranom. šŸ™‚

Ispijanje vina na kiŔi, ispred spomenika istraživačima mora

Odatle smo peÅ”ke uz obalu otiÅ”li do Belem kule, koja je jedan od simbola Lisabona. Izgrađena je joÅ” u 16. veku, a služila je kao tačka ukrcavanja i iskrcavanja i kao svečana kapija Lisabona. Ako je more iole nemirno, ovde je zanimljivo gledati talase kako udaraju u zidove kule i stepenice na obali.

Ispred Belem kule

Nakon Belema, otiÅ”li smo do Žeronimo manastira. Ovde ponovo nismo imali sreće – nije bio moguć ulazak u manastir opet zbog Å”trajka. Bila je dozvoljena samo poseta crkvi u sklopu manastira, a u nju je ulaz besplatan.

Manastir Žeronimo spolja

Sledeća stanica bila je čuvena poslastičarnica Pasteis de Belem, koja je u neposrednoj blizini manastira. Kažu da se u ovoj poslastičarnici služe najbolji portugalski kolačići pasteis de nata. Ja sam ih probala samo ovde, pa ne mogu da poredim. Definitivno su ukusni – lisnato testo i krem od vanile.
U ovoj poslastičarnici je uvek veliki red, ali ne dajte da vas to obeshrabri. Prostor unutra je ogroman, a na meniju su samo kolačići i kafa, pa se red jako brzo kreće.

Pastel de nata u poslastičarnici Pasteis de Belem

Po preporuci gospođe koja nam je iznajmila apartman, nakon kolačića uputili smo se ka MAAT muzeju. Namera nam nije bila da uđemo, već da vidimo pogled sa krova, za Å”ta smo i dobili preporuku. Muzeju smo priÅ”li sa strane keja, odakle se direktno i može popeti na krov. Pogled je ovde zaista prelep, sa mostom 25. aprila u blizini, vodenim prostranstvom reke Težo i brodićima koji prolaze. U sklopu muzeja je i restoran sa terasom, pa se u pogledu može uživati uz čaÅ”u porta.
Ovo je i zgodno mesto za gledanje zalaska sunca.

Pogled sa krova muzeja MAAT i umetnička postavka ispred muzeja (ogledala, dole levo)

Poslednja planirana stanica za drugi dan bio je kompleks LX Factory. Do njega smo doŔli autobusom, svega nekoliko stanica smo se vozili od muzeja, u pravcu centra Lisabona.
LX Factory je umetnički centar na prostoru nekadaÅ”njeg industrijskog kompleksa. Ovde se mogu naći tezge sa umetninama, nakitom, odećom. Pored toga, ovde ima i odličnih restorana.
Meni je želja bila da vidim knjižaru Ler Devagar (u prevodu – čitati sporo), jer ima zanimljiv enterijer, a i najrazličitije knjige, i nove i polovne. Pored toga, na listi želja mi je bila i poslastičarnica Landeau Chocolate, koja služi isključivo čokoladnu tortu, za koju kažu da je najbolja čokoladna torta na svetu. Nažalost, kada smo stigli do nje, ona nije radila. Ostaje na vama da probate pa da mi javite utiske. šŸ™‚

Unutar kompleksa LX Factory i unutraŔljost knjižare Ler Devagar

Dan 3

Prva stanica trećeg dana bio je park Eduarda VII.
Od smeÅ”taja smo crvenom linijom metroa iÅ”li dve stanice, do stanice Sao Sebastiao. Ovde se nalazi i tržni centar El Corte Ingles, ako je to nekome interesantno. šŸ™‚
Ovaj park je veliki, uređen i jako lep. Lep je i fotogeničan pogled na park i na grad sa samog početka parka, kod spomenika 25. aprila.

Park Eduarda VII

ProÅ”etali smo parkom, a nakon toga nastavili Å”etnju preko trga Marques De Pombal avenijom Liberdade. Na ovom trgu nalazi se veoma upečatljiv spomenik nekadaÅ”njeg portugalskog državnika. Avenija Liberdade podseća na neke pariske avenije, veoma Å”iroka, puna zelenila, prelepa za Å”etnju. Ovaj kraj deluje i malo luksuznije, čemu doprinose prodavnice dizajnerskih kuća koje su ovde nanizane.

Trg Marques De Pombal

Na kraju ove avenije dolazi se do trga Praca dos Restauradores. Na ovom trgu se nalazi i specifičan spomenik, posvećen radnicima koji su popločali Lisabon sa njihovim karakterističnim žutim i crnim kockama.

Avenija Liberdade, trg Praca dos Restauradores i spomenik radnicima koji ugrađuju kocke

Dalje smo se uputili ka čuvenoj roze ulici (Pink street), sa usputnim lutanjem ulicama u centru.
PreŔli smo preko trga Praca Dom Pedro, koji smo videli prvog dana, proŔli pored lifta Santa Žusta i zaŔli u deo grada Chiado. Ako vam ne smeta čekanje u predugačkim redovima, možete se i provozati liftom, deluje zanimljivo, a svakako je jedinstveno iskustvo.
Do roze ulice doÅ”li smo preko trga PraƧa LuĆ­s de CamƵes i ulice Rua das Flores. U ovom delu grada ima veoma zanimljivih prodavnica, sa jedinstvenim komadima, uglavnom predmeta za kuću i vintidž odeće.

Nakon predaha u jednom od restorana u roze ulici, proÅ”etali smo se pijacom Time Out, i otiÅ”li do jedne od tipičnih žičara Lisabona – Elevador da Bica. Kako smo prethodno svu siću potroÅ”ili na kupovinu suvenira, a karta se mogla platiti samo keÅ”om, nismo se vozili. Umesto toga, krenuli smo uzbrdo stepenicama odmah pored žičare, i uspeli da napravimo tipične fotke sa vagonom na vrhu uspona.

Time Out market

Put do gornje stanice žičare i slika sa “vozićem”

Ovde se zavrÅ”ava obilazak svih mesta koje smo planirali da vidimo, ostatak dana bio je prilično neobavezan. Ako imate vremena, snage i ako vas posluži vreme, možete otići prevozom do podnožja mosta Vasco da Gama i proÅ”etati uz taj deo obale.

Dan 4

Četvrti dan je dan kada je ovo putovanje počelo da se razlikuje od dosadaÅ”njih putovanja, obilazaka gradova. Ovaj dan smo, nakon doručka, otiÅ”li do rent-a-car agencije, uzeli auto, i krenuli u dužu vožnju.

Rent-a-car detalji

Å to se tiče rent-a-car-a, nisam videla da postoji neka posebna razlika među agencijama, a mi smo se odlučili za Europcar prosto po preporuci. Ono Å”to je kod njih zgodno je Å”to imaju poslovnice na viÅ”e mesta u gradu, pa možete naći neku bliže vaÅ”em smeÅ”taju.
Mi smo napravili online rezervaciju unapred, samo da bismo bili sigurni da ćemo dobiti neki manji auto, jer nam veći nije potreban, pa bi to bilo bacanje novca. Možda bismo svakako mogli da dobijemo manji auto, ali ovako je bilo sigurnije.
Na internetu je pisalo da je za vožnju u Portugalu neophodna međunarodna vozačka dozvola, mada su nam tamo rekli da je dovoljna naÅ”a dozvola.

Ono Å”to smo jako brzo zaključili je da je vožnja u Portugalu prilično udobna – putevi su Å”iroki i kvalitetni, i nisu ni malo teÅ”ki za vožnju.

Prva destinacija je Cabo da Roca – najzapadnija tačka kontinentalnog dela Evrope. Do tamo ima 45 minuta vožnje, od čega je veći deo autoputem. Ovo je mesto gde nema puno da se vidi, verovatno ćete tu provesti oko 30 minuta, ali je mesto koje ne biste smeli da propustite da posetite.
Kod samog rta nalazi se parking koji se ne plaća. Tu ima jedan restoran, svetionik, prodavnica suvenira, i ono zbog čega smo doÅ”li – uređeni vidikovac. Na vidikovcu se nalazi i stena nalik onim na najviÅ”im vrhovima planina, samo Å”to na ovoj ne piÅ”e da je najviÅ”a, već najzapadnija tačka. Takođe piÅ”e – Onde a terra se acaba e o mar comeca – u prevodu Tamo gde se zemlja zavrÅ”ava i počinje more.
Mi smo se ovde zadržali oko pola sata. Nije baŔ da smo merili vreme, ali otprilike je toliko proŔlo dok smo se slikali, slikali prizor, malo uživali i razmiŔljali o vodenom prostranstvu pred nama (ili sam bar ja o tome razmiŔljala :)).
I na ovom mestu nas je uhvatio pljusak koji je trajao 5 minuta, odnosno nije nas uhvatio već smo se sakrili u kolima. Kad je kiÅ”a stala krenuli smo dalje.

Cabo da Roca

Sledeća destinacija bio je grad Obidos.

Pogled na Obidos sa puta

PoÅ”to sam plan puta za dane nakon obilaska Lisabona pravila tako da vidimo otprilike dva grada po danu, a za dan 4 bilo je sigurno da ćemo ići u Cabo da Roca i Nazare, vagala sam da li ćemo pre Nazarea svratiti u Obidos ili u Mafru. I jedan i drugi su jako mali, simpatični, gradovi. Razlika je Å”to je Mafra poznata po velelepnoj palati, dok Obidos nema nikakve prepoznatljive građevine, ali je zanimljiv zbog toga Å”to je čitav (stari) gradić unutar zidina tvrđave. Ovde se sa vremena a vreme održavaju i viteÅ”ki festivali. U odnosu na Mafru, Obidos je pristupačniji, nalazi se bliže autoputu, a i zgodno je pozicioniran na otprilike vremenski pola puta od Cabo da Roca do Nazarea. Na kraju je odluka pala na Obidos, i nimalo se nismo pokajali.
Obidos je udaljen otprilike sat i po vožnje od Cabo da Roca, opet, veći deo se ide autoputem. Kao Å”to rekoh, kompletan stari grad nalazi se unutar zidina tvrđave. Bilo nam je potrebno oko sat do sat i po vremena da ga obiđemo bez imalo žurbe.
Parkirali smo se na besplatnom parkingu, koji je veliki i nalazi se prekoputa ulaza u tvrđavu (lokacija označena ispod).

U grad smo uÅ”li na kapiju Porta da Vila, gde se nalazi mural od portugalskih azulejo pločica. Po prolasku kroz kapiju, pa blago ulevo, izlazi se direktno na glavnu ulicu – Rua Direita. Laganim hodom proÅ”li smo celom dužinom glavne ulice, uz zastajanje da uživamo u cveću i da probamo Ginja-u, portugalski liker od viÅ”nje koji se pije iz čokoladnih čaÅ”ica. Na kraju ove ulice dolazi se do dela gde se može popeti na zidine. Penjanje na zidine je slobodno, ne plaća se, ali ako se plaÅ”ite visine budite oprezni, jer je staza uska, a zidine visoke, pa nije prijatno ako imate strah. Sa njih nema nekog posebnog pogleda na predele van grada, ali je lep pogled na sam grad. Mi mo proÅ”li jednim delom zidina pa siÅ”li.

Porta da Vila i ulice Obidosa

Za one koji vole da se slikaju – pokuÅ”ali smo da nađemo ljuljaÅ”ku, na mapi Baloico Obidos, ali nismo uspeli.
Nakon toga, lutali smo ulicama ovog gradića, proÅ”li pored crkve, iÅ”li malo i uzbdo i sluÅ”ajno otkrili vidikovac na sa pogledom na grad, gde ima i klupa, pa je zgodno mesto gde može da se predahne, sa lepim pogledom.

Pred odlazak iz Obidosa, ovde smo ručali. Ne mogu se setiti imana restorana, ali znam da smo prilično nasumično odabrali i da nije bio u glavnoj ulici. Jeli smo pečenog bakalara, koji je bio veoma ukusan, a porcija je bila obilna.

Na zidinama Obidosa

Poslednja stanica ovog dana bio je Nazare, gde smo imali bukiran smeÅ”taj. Ovo je malo mesto na obali okeana poznato po tome Å”to su talasi ovde najveći na svetu.
U Nazare smo stigli oko 17h, malo odmorili, pa izaÅ”li na plažu za zalazak sunca, poÅ”to krajem oktobra sunce zalazi oko 18h. Nazare ima dve plaže, a mi smo ovom prilikom bili na onoj označenoj na mapi kao Nazare beach, u čijoj blizini nam je bio smeÅ”taj. Talasi su ovde bili visine 2-3 metra, i bilo je veoma smirujuće gledati zalazak sunca uz zapljuskivanje talasa.
Kada je sunce zaŔlo, večerali smo u nekom restoranu i otiŔli u smeŔtaj da odmorimo.

Nazare beach

Savet: Ako želite bolje da iskoristite dan, nemojte odsesti u Nazareu, kao mi. Umesto toga, preporučila bih vam da u Nazare samo svratite, dođete do svetionika, malo gledate talase (za vreme zalaska sunca, ako imate sreće), i potom produžite u Coimbru i tamo prespavate. Nazare je jako mali grad, i u njemu zaista nema Å”ta da se radi čitavo veče. Bolje je da “vozač” ovaj dan uloži malo viÅ”e energije, pa da naradni dan bude opuÅ”teniji.

Dan 5

Nakon doručka u obližnjoj pekari (napisala sam u preporukama, ali moram i ovde – testo u Portugalu je fenomenalno!), kolima smo se zaputili do svetionika Nazarea. Svetionik se nalazi na isturenju, kod starog grada, i popularno je mesto za posmatranje talasa i slikanje. Parkirali smo se u blizini crkve. Parking je besplatan, ali morate dati neki bakÅ”iÅ” da bi vam “čuvali” auto. šŸ™‚
ProÅ”li smo glavnim trgom, gde je i crkva, i odmah pored trga je vidikovac. Sa ovog vidikovca pruža se pogled na “južnu” plažu Nazarea, tj. onu kojom smo Å”etali prethodne večeri. Od vidikovca desno, na 10-ak minuta hoda, nalazi se svetionik i tvrđava svetog Migela. Ovde se ne ide zbog svetionika ili tvrđave, već zbog pogleda na severnu plažu, gde su zapravo najveći talasi na svetu. U periodu kad smo mi bili, talasi su dostizali visinu od 10 metara, za Å”ta se može reći da smo imali sreće. Međutim – imajte u vidu to da nam vreme nije bilo idealno u smislu oblačnosti i kiÅ”e.
Dakle – nemojte se razočarati ako baÅ” kad vi dođete talasi nisu veliki, jer to Å”to su ovde talasi najveći na svetu ne znači da su takvi cele godine. Pre dolaska možete guglati prognozu za talase, pa ćete znati Å”ta vas očekuje.

Pogled sa vidikovca na južnu plažu i ispred tvrđave svetog Migela

Pogled na severnu plažu

Nakon gledanja i slikanja talasa, krenuli smo u Koimbru (Coimbra). Koimbra je mali grad, poznat po svom univerzitetu koji je najstariji u Portugalu, a i među najstarijim u Evropi. Univerzitet Koimbre nalazi se i na listi UNESCO-ve svetske narodne baÅ”tine. Pored ovih činjenica, mogu da vam kažem da je meni Koimbra ostavila utisak prelepog grada, jer se nalazi na reci, a stari grad je prelep.
U Koimbri smo se parkirali na parkingu koji je odmah pored univerzitetskog stadiona. Ovaj parking se plaća, ali smo mi doÅ”li u nedelju, a tad je parking besplatan. Parking je zgodno postavljen, jer smo odatle na putu do starog grada preÅ”li preko Mosta Svete Klare, sa kog se pruža prelep pogled na grad, a i na obalu reke. Dakle, čak i ako se ne parkirate gde i mi, obavezno pređite preko ovog mosta.

Pogled na Koimbru sa Mosta Svete Klare

Nakon Å”to smo preÅ”li most, Å”etali smo ulicom Ferreira Borges, sve do crkve svetog Tiaga. Tu smo napravili svojevrstan krug, spustivÅ”i se stepenicama da vidimo i prednju stranu crkve i trg Comercio i vratili se do Barbican kapije, kroz koju smo proÅ”li i krenuli uzbrdo. Prizori kao Å”to je ovaj kod kapije čine da ovaj grad izgleda čarobno – kao da ste se vratili u proÅ”lost.

Trg , ulica Ferreira Borges, crkva svetog Tiaga i Barbican kapija

Potom smo nastavili ulicom Quebra Costas. Ovde je bila jako lepa atmosfera, sa muzikom, pa nismo odoleli da sednemo na kratko na piće.
Nakon toga, skrenuli smo levo, kako bismo videli Torre de Anto. NiÅ”ta nećete izgubiti ako dođete ovde (osim snage, jer se krećete uzbrdo-nizbrdo), ali ovaj deo možete i da preskočite ako niste u punoj snazi. Ako pratite naÅ”u rutu, napravićete polukrug, a ako ne, nastavićete malo pravo i doći do crkve Se Velha, velike stare katedrale.

Torre de Anto i Se Velha

Nastavili smo putem sa leve strane katedrale, i krivudavim uličicama stigli do ulice Rua do Norte, gde se nakon stepenica stiže do glavne zgrade univerziteta, gde se može i pročitati malo o njegovoj istoriji. Kada se uđe u dvoriÅ”te zgrade, izbliza se vidi prepoznatljivi toranj sa satom, koji se vidi na svim slikama grada. U ovom dvoriÅ”tu nalazi se i vidikovac sa kog se lepo vidi ostatak grada uz reku. U zgradu univerziteta može da se uđe, ali samo u neke hodnike u prizemlju (mada ne vidim ni zaÅ”to bi zalazili, ipak je to fakultet), a može se platiti da se popne na toranj, za Å”ta ja nisam bila zainteresovana, ali svakako nije bilo moguće to uraditi nedeljom.

Ulaz i unutraŔnjost dvoriŔta glavne zgrade univerziteta

IzaÅ”li smo iz dvoriÅ”ta glavne zgrade univerziteta, proÅ”li pored zgrada nekoliko fakulteta, preko trga Dom Dinis do monumentalnih stepenica od 125 stepenika. Plan je bio da siđemo niz njih, i produžimo do Trga republike – Å”to vama preporučujem, pa da se onda istim putem vratimo nazad. Međutim, ovde smo bili na izmaku snage, pa se naÅ” obilazak zavrÅ”io na vrhu ovih stepenica. Odavde se lepo vidi trg Dom Dinis i toranj, jer je pogled uzbrdo, a takođe se odavde vidi i akvadukt okružen zelenilom.

Zgrada fizičkog fakulteta, trg Dom Dinis i pogled na akvadukt

Sličnim putem smo se vratili nazad, sve do parkinga i zaputili se u Aveiro.

Od Koimbre do Aveira potrebno je oko 45 minuta vožnje. Parkirali smo se, po preporuci čoveka koji nam je iznajmio smeÅ”taj, na parkingu Estacionamento Canal de SĆ£o Roque – parking je besplatan.
Aveiro je poznat kao “portugalska Venecija”, specifičan je po kanalima i mostićima. Takođe, u okolini Aveira, kao i uz sam grad, nalaze se rudnici soli, ja bih ih nazvala i polja soli, jer podsećaju na pirinčana polja, gde se vadi so iz mora. Sveukupan utisak o njemu je da je presladak gradić, koji mi verovatno i nismo videli u svoj njegovoj lepoti, ali nadam se da vi hoćete, ako primenite moje savete o periodu putovanja i mestu smeÅ”taja.
Plan je bio da u u Aveiro stignemo između 16 i 17h, odemo na vožnju gondolom kroz kanale za vreme zalaska sunca, a po gradu proÅ”etamo nakon toga. Međutim, od svih gradova, u Aveiru smo možda imali najmanje sreće sa vremenom. Stigli smo neÅ”to pre 17h, a poÅ”to sunce zalazi oko 18h, poslednje vožnje gondolama bile su u 17h, Å”to nismo znali, a i da jesmo teÅ”ko da bismo stigli na vreme. Ispod je označena lokacija na kojoj se nalaze kiosci agencija koje nude vožnje kroz kanale, da ih lakÅ”e nađete.

SmeÅ”taj nam je bio odmah pored crkve Vera Cruz, Å”to je bila odlična lokacija da se obiđu sve znamenitosti grada. PoÅ”to smo propustili vožnju gondolom, krenuli smo u večernji obilazak peÅ”ke. Najpre smo ručali/večerali u okolini riblje pijace Praca do peixe. Odatle smo iÅ”li ka centralnom kanalu, ka ulici Joao Mendonca. PreÅ”li smo mostić-kružni tok, koji je sam po sebi lep i nastavili Å”etnju peÅ”ačkom ulicom Rua de Coimbra. Ovde smo počeli da primećujemo da po gradu ima puno poslastičarnica koje prodaju neke bele kolače, prekrivene prah Å”ećerom. PoÅ”to se prodaju na komad, uÅ”li smo u jednu od poslastičarnica i probali po jedan ovaj kolačić. U pitanju su bili kolači karakteristični za Aveiro, ovos molos – u prevodu mekana jaja, a ukus je bukvalno kao da jedete blago zaslađeni krem od jaja.
Obilazak smo nastavili iÅ”avÅ”i sve do kraja ove ulice, do avenije Santa Joana, gde smo skrenuli levo, ka crkvi Igreja Paroquial de Nossa Senhora da Glória. Ova crkva je lepa iznutra, ali viÅ”e su mi privukli pažnju stubovi na trotoaru pored crkve, koji nisam sigurna Å”ta predstavljaju. IÅ”li smo ovom avenijom do kanala, gde smo iÅ”li desno, prateći kanal, kako bismo doÅ”li do stare fabrike keramike, jedna od glavnih znamenitosti Aveira. U ovom delu uz kanal nalaze se neke umetničke skulpture, među kojima su i pomenuti ovos molos, ovoga puta kao skulptura.

Fabrika keramike uveče i skulptura ovos molos

Krenuli smo nazad ka smeÅ”taju, u smeru suprotnom od fabrike, Å”etajući kejom uz kanal. Usput smo videli nekoliko mostića koji su bili potpuno prekriveni trakicama. Ovo je neka varijanta onih mostova na kojima se kače katanci sa inicijalima ljubavnog para, samo Å”to se u Aveiru kače Å”arene trakice. Ovo izgleda veselo i atraktivno, a naravno da smo i mi zakačili jednu trakicu. šŸ™‚

Most sa Ŕarenim trakicama

Malo pre pomenutog mosta-kružnog toka u povratku, proŔli smo pored velikog tržnog centra. ZaŔli smo malo unutra, ali mogu da kažem da su prodavnice iste kao u Srbiji, nije bilo ničeg interesantnog.
Konačno, vratili smo se u smeÅ”taj da odmorimo, uz nadu da ćemo se ujutru provesti kanalima pred polazak u Porto.

Dan 6

Ujutru nas je sačekao pljusak. šŸ™‚ On se ubrzo smanjio, pa smo odlučili da proÅ”etamo po gradu, da vidimo da li se može voziti gondolom. Međutim, kiÅ”a koja čas pada čas ne pada učinila je da se pomirimo s tim da od vožnje za nas nema niÅ”ta. ProÅ”etali smo se malo uz kanal, do fabrike, kako bismo grad malo videli i po danu. I zaista, u trenucima kada je bilo sunca, grad je izgledao čarobno, sa Å”arenim mostićima i kanalima. Mesto koje nisam dosad pomenula izričito, a gde bi trebalo da prođete je deo kanala pored riblje pijace – tu su sve kućice druge boje, i ovo je tipična slika Aveira – sa kojom smo se mi sa njim i pozdravili.

Aveiro po danu

Sledeća glavna stanica bio je Porto, ali pre njega smo svratili u mesto Costa Nova, koje je na 15 minuta vožnje od Aveira, ka obali. Dobila sam preporuku od nekoliko ljudi za ovo mesto, a zaista vredi svratiti. Ovo je sasvim malo mesto na plaži, gde se možete zadržati 15-ak minuta, do pola sata. U njemu se nalazi najveći svetionik u Portugalu (ovo je viÅ”e fun fact nego bitna informacija), i prepoznatljivo je po Å”arenim prugastim kućicama sa fasadom od uzdužnih drvenih daŔčica. Ja sam ovde imala osećaj kao da Å”etam na setu nekog američkog filma – nisam sigurna da bih znala da objasnim zaÅ”to, ali mi je sve tako izgledalo.
Inače, ovde je parking svuda besplatan.

Šarene kuće u Costa Novoj i svetionik

Konačno – Porto. Od Aveira do Porta ima neÅ”to manje od sat vremena vožnje. U Porto smo stigli između 12 i 13h, kasnije nego Å”to sam se nadala, ali se ispostavilo dovoljno da ga obiđemo.
SmeÅ”taj nam je bio u ulici Rua da Boavista, a parkirali smo se u garaži Recolhas u ulici Rua de Cedofeita, koji se plaćao 15 evra po danu. Nismo videli da igde postoji opcija besplatnog parkinga, pa smo istraživali garaže u blizini smeÅ”taja po ceni i recenzijama i na kraju se odlučili za ovu. Ovaj kraj grada oko ulice Cedofeita apsolutno preporučujem za smeÅ”taj, jer je u možda idealan odnos udaljenosti od centra i cena smeÅ”taja. Odavde smo u obilazak iÅ”li isključivo peÅ”ke.
Krenuli smo u obilazak, iŔli ulicom Cedofeita u pravcu centra sve do kraja ulice, a onda smo svratili u kafeteriju SO Coffee Roasters na kafu i mali zalogaj. Za ljubitelje dobre kafe, ovo je preporuka.
Najpre smo se uputili ka gradskoj skupŔtini, ulicom Rua de Ceuta, kojom smo u jednom momentu izaŔli na ogroman trg sa naŔe leve strane, iza kog je i skupŔtina.

Gradska skupŔtina Porta

Potom smo nastavili ulicom Formosa, proŔli pored pijace Bolhao i naŔli se kod Capela das Almas iliti kapele duŔa. Ona je poznata po prepoznatljivoj fasadi koja je potpuno u karakterističnim azulejo pločicama.

Capela das Almas

Odatle smo nastavili ulicom moje imenjakinje, Rua de Santa Catarina. U ovoj ulici je peÅ”ačka zona, ima puno prodavnica i kafića, pa je i veća gužva. Ovom ulicom uputili smo se pravo ka crkvi Igreja Paroquial de Santo Ildefonso – koja je velelepna i takođe ima fasadu od plavih pločica, mada to ovde drugačije izgleda.

Igreja Paroquial de Santo Ildefonso i Rua se Santa Catarina

Dalje smo se uputili ka crkvi svetog Antonia. Zbog radova na raskrsnici ispred nje, ovu crkvu nismo videli, ali smo tako slučajno proÅ”li kroz hol železničke stanice, koji je prelep! Ovaj deo grada, pogled niz ulicu Mouzinho da Silveira, ima neki Å”arm i podseća na Amsterdam po arhitekturi. JoÅ” je i lepÅ”e – kao morski Amsterdam – zbog galebova koji sve vreme proleću nebom.

Železnička stanica, i lepe ulice na putu do nje

Sledeća destinacija bila je Clerigos crkva sa zvonikom – koji je jedan od najprepoznatljivijih simbola Porta, pored azulejo pločica. Do tamo smo se popeli (očekujte uzbrdicu) ulicom Trinidade Coelhas. U crkvu je ulaz slobodan, ali da biste se popeli na zvonik plaća se karta od 8 evra. Mi smo bili u Å”kripcu sa vremenom (Å”to vam je do sad verovatno već jasno), pa nismo ni ulazili u crkvu. Å to se tiče penjanja na zvonik, u nastavku obilaska grada bili smo na joÅ” bar tri vidikovca sa kojih se grad vidi odlično, a i ceo grad je uzbrdo-nizbrdo, pa nije teÅ”ko naći vidikovac, tako da iskreno mislim da penjanje na zvonik samo zbog vidikovca apsolutno nema poentu.

Ulica Mouzinho da Silveira i Clerigos crkva

U blizini ove crkve napravili smo predah da pojedemo neÅ”to malo i zavaramo glad kako bismo ubrzo nastavili Å”etnju. Tu smo probali Pastel de Bacalhau u lancu restorana Casa Portuguesa, koji smo već videli na puno mesta u Lisabonu. U ovom restoranu služi se samo Pastel de Bacalau, u prevodu “kolač od bakalara”, Å”to je neka kao ćufta od bakalara i krompira, sa istopljenim sirom u sredini, pržena u dubokom ulju. Otprilike je veličine pesnice, a kalorično i brzo se jede , pa bih rekla da je idealna hrana za turiste. I nisam rekla ono najvažnije – vrlo je ukusno. U ovom restoranu ako uzmete čaÅ”u porta ili piva bićete usluženi u staklenoj čaÅ”i za porto ili čaÅ”i od trajne plastike za pivo, i u oba slučaja čaÅ”u možete poneti sa sobom, jer je uključena u cenu. Mi smo ovako kao suvenir uzeli čaÅ”e za porto, koje su odlične.

U blizini crkve je i Fonte dos Leoes, fontana sa lavovima, na platou ispred zgrade univerziteta i joÅ” jedne crkve u azulejo pločicama, Igreja do Carmo. Fontana je mermerna, iz 19. veka. Ona sama po sebi nije previÅ”e posebna, ima i impozantnijih fontana, ali ovaj plato-trgić ima neki poseban Å”arm, možda i zbog pločica na crkvi, palmi i zvuka vode od fontane.

Fonte dos Leoes

Dalje smo se uputili na vidikovac Miraduoro da Vitoria, do kog se od fontane stiže pravo iz ulice Rua de Sao Bento da Vitoria. Sa ovog vidikovca pogled ide u pravcu Porto katedrale, mosta Luja prvog, reke. Ovde je bila prava privilegija provesti vreme uživajući u suncu i prelepom pejzažu grada pred nama.

Pogled sa vidikovca Miraduoro da Vitoria

Nakon kratkog uživanja na vidikovcu uputili smo se ka Porto katedrali, koju smo sa vidikovca i videli kao na dlanu. Udaljena je 15-ak minuta peŔke, ali su i katedrala i vidikovac na uzviŔenjima, pa se spremite najpre na spuŔtanje, pa na penjanje.
Na putu do katedrale proŔli smo ulicom Rua das Flores, koja je peŔačka ulica sa prodavnicama, a to je ista ona ulica koja me je malopre asocirala na Amsterdam (samo smo sad proŔli drugim delom).

Rua das Flores

Porto katedrala izgleda kao mala tvrđava, pa tako i da biste doÅ”li do nje morate da se popnete uz stepenice “zidina”. Kada “osvojite” stepenice, izlazi se na veliki plato sa fontanom, ispred ulaza u samu katedralu. Sa platoa se pruža pogled na grad, između ostalog, i na vidikovac na kom smo prethodno bili. Ulaz u katedralu bio je zatvoren, pa nismo mogli da uđemo, ali preporučujem da uđete ako uspete, jer sa slika izgleda jako lepo, a ulaz je besplatan. Plato ispred ulaza je jedno od onih mesta gde popodne neko sedi sa gitarom i peva. Kad smo ovde bili, jedan dečko je jako lepo pevao, i uživali smo u atmosferi. Sećam se da mi se javila misao sa pitanjem da li na ovakvim mestima uvek budu ljudi koji lepo pevaju. Uskoro ću biti demantovana. šŸ™‚

Pogled sa stepenica i Porto katedrala

PoÅ”to se bližio zalazak sunca, sa katedrale smo se uputili na brdo Jardim do Morro. Do njega se dolazi preko mosta Luja prvog – prepoznatljive čelične konstrukcije. Prelazak preko ovog mosta je posebno samo po sebi. Neobično je to Å”to je most na dva nivoa – gornji nivo je za peÅ”ake i tramvaje, a donji nivo je za automobile. Ljudi se kreću i po Å”inama i po trotoaru, jer je gužva, ali kad naiđe tramvaj svi se sklanjaju na trotoar. Sa mosta je pogled, naravno, fenomenalan.

Pogled u pravcu mosta i pogled sa mosta Luja prvog

Odmah dok se pređe most, sa desne strane je park-brdo, koje je dosta popularno za gledanje zalaska sunca. Možete se smestiti na neki zidić za sedenje, ili se nasloniti na zidić-ogradu gde se prave bolje fotke i uživati u pogledu. Ovde je i stanica žičare, čije su druge stanice sa iste strane reke Duoro. Ovo je i mesto gde sam bila demantovana da na ovako prijatnim mestima uvek budu ljudi koji lepo pevaju – bio je čovek koji nije lepo pevao. šŸ™‰
Mi smo bili tesni sa vremenom, ali ako vi stignete – preporučujem da se popnete na vidikovac u dvoriÅ”tu manastira Mosteiro da Serra do Pilar – on je odmah pored ovog parka, ali je uzviÅ”eniji, pa je pogled sigurno joÅ” bolji.

Zalazak sunca na brdu Jardim do Morro

PoÅ”to je sunce zaÅ”lo, preÅ”li smo mostom nazad, siÅ”li stepenicama Escadas do CodeƧal, kako bismo doÅ”li do Å”etaliÅ”ta uz reku Cais da Ribeira. Sa ovog Å”etaliÅ”ta je prelep pogled na most, posebno uveče, kad je on osvetljen. Osim toga, ovaj deo grada uveče vrvi od ljudi – od svih ulica kojim smo proÅ”li u Portu, ovde je bila najveća gužva. Iako je gužva, atmosfera je opuÅ”tena i prijatno je za Å”etnju. Ovde ima i puno restorana, koji su bili prepuni kad smo proÅ”li ovuda, pa možda nije loÅ”e rezervisati mesto ako biste želeli ovde da večerate, a verovatno je i ovde prelepo tokom zalaska sunca.

Most Luja prvog

Cais da Ribeira

Potom smo se ulicom Rua de Sao Joao uputili ka smeÅ”taju, gde nam je bio plan da malo predahnemo, pa da potom izađemo na piće – ovo je bilo naÅ”e poslednje veče u Portugalu. :’)
IzaÅ”li smo oko 20-21h, i tad nije previÅ”e mesta bilo otvoreno, budući da je bio radni dan. Ipak, naÅ”li smo jedan lep bar u centru, gde smo nazdravili ovom lepom putovanju.

Dan 7

Na samom početku planiranja ovog putovanja, planirala sam da ovog dana prepodne joÅ” malo proÅ”etamo Portom, jer je let trebalo da bude kasno uveče. Međutim… Let Er Srbije je ubrzo po kupovini pomeren oko 5 sati unapred, pa nam je let bio oko 16h popodne. Obzirom da nam je povratni let bio iz Lisabona, to je značilo da ovog dana nećemo imati vremena za Å”etnju, jer je trebalo voziti oko 3h i stići na aerodrom na vreme. Mi smo se svakako potrudili da svaki trenutak na ovom putovanju uživamo, pa ovde nema mesta žali za joÅ” par sati u Portu.

Često pitanje je: koji grad nam se najviÅ”e svideo? Ako moram da kažem jedan grad, reći ću – Porto. Ono Å”to mi je zanimljivo za sve gradove koje smo posetili je koliko je svaki na svoj način i poseban i lep, svi su živi, a nijedan nije preveliki (najveći je Lisabon sa oko pola miliona stanovnika).

Ovo mi je bilo jedno od najboljih putovanja do sada! Definitivno najdinamičnije i najviŔe mesta sam videla za nedelju dana.
Pored toga, ponosna sam na to kako je sve ispalo, jer sam sve sama osmislila i organizovala. Kao Å”to vidite – ovo putovanje me je inspirisalo i da napiÅ”em svoj prvi blog-post, pa to neÅ”to govori o njemu. Svakako se nadam da će vama biti od pomoći kad organizujete svoje putovanje u Portugal.
Ako imate neke sugestije za blog ili dodatna pitanja, slobodno piŔite u komentarima ili na mejl. Obavezno mi piŔite utiske sa vaŔih putovanja iz Portugala, posebno ako su inspirisana ovim postom. Ako ste i ranije bili u Lisabonu i Portu, piŔite mi da li se vaŔi utisci i iskustva razlikuju ili su slična mojim.

Hvala na pažnji!

Preporuke svih vrsta

  • U Lisabonu, a i generalno u Portugalu, peciva su fantastična. Ako volite, a i generalno ako konzumirate peciva, probajte neki kroasan ili krofnu i oduÅ”evićete se.
  • Ako do sada niste probali porto, a niste ljubitelj vina, obavezno ga probajte, jer je velika razlika.
  • Mi nismo obiÅ”li dvorce u Sintri. Ukoliko vi želite da obiđete, možete pratiti ovu rutu a “žrtvovati” jedan dan u Lisabonu i umesto toga otići do Sintre. Druga opcija je da isplanirate da vam čitavo putovanje bude jedan dan duže, Å”to je uvek bolja opcija. Ukoliko se odlučite za Sintru, predlažem da ukombinujete da taj dan najpre odete do Cabo da Roca, a potom ostatak dana obilazite Sintru. Ulaznice obavezno kupite unapred onlajn.
    ZaÅ”to mi nismo tamo otiÅ”li? Čula sam dosta oprečna miÅ”ljenja o tom obilasku. Svi kažu da su palate nesporno prelepe, ali da su nakon korone redovi turista preveliki i ceo obilazak je neprijatan. Obzirom da je ceo plan putovanja bio tesan sa vremenom, moja konačna odluka je bila da to ostavimo za neki drugi put, uz nadu da će se ta situacija sa nesnosnim redovima u međuvremenu promeniti.
  • Nama su i odlazni i povratni letovi bili ka/iz Lisabona, jer u momentu organizovanja putovanja nije postojao direktan let Beograd-Porto. Ovaj let je uveden u novembru ili decembru 2023. Obzirom na to, preporučujem da vam odlazni let bude do Lisabona, a povratni iz Porta, ili obrnuto. Svakako se portudite da uklopite da se vratite iz drugog grada kako ne biste morali da se vraćate.

4 responses to “Portugal u 7 dana”

  1. Vesna Avatar
    Vesna

    Odlican putopis i korisne informacije, fotografije i opis mesta fenomenalan! Bravo Keti!!!

    Liked by 1 person

  2. Milena Avatar
    Milena

    Korisni saveti! Nadam se da ću imati priliku da ih primenim u praksi šŸ¤ž
    Bravo! Srećan početak!

    Liked by 1 person

    1. Katarina Radinović Kapralović Avatar

      Hvala! I ja se nadam da će biti prilike 😊

      Like

Leave a reply to Vesna Cancel reply

Ja sam Katarina

DobrodoÅ”li na Guided by Keti, moj blog o putovanjima. Kreirala sam ovaj blog kako bih mogla na lak način da podelim korisne informacije pri putovanjima na različitim destinacijama. Nadam se da će vam moje priče biti korisne i inspirativne. :)

Let’s connect

Recent posts